Savjeti farmaceuta i članci

Dolazi nam vrijeme pogodno za razvoj alergija koje nam svake godine prave problem i utiču na kvalitet života. Neki ljudi već počinju da prolaze kroz agoniju konstantnog curenja nosa, kijanja, suznih očiju a vrlo često i konstantnog umora.

Simptomi sezonskih alergija

Kada se naš organizam suoči sa alergenima tada naše tijelo započinje borbu protiv njih, što se očitava kao alergija, odnosno alergijska reakcija.

Sezonske alergije, kao i druge vrste alergija, razvijaju se kada imuni sistem reaguje na supstance iz okoline kao na potencijalnu opasnost. Najčešće se tu radi o polenu kojeg ima u proljeće, ljeto ili jesen zavisno od toga kada se koja biljka oprašuje, pa većina osoba nažalost ove neugodne simptome osjeća i po nekoliko mjeseci svake godine.

Simptomi sezonske alergije uključuju: kijanje, svrab nosa, svrab očiju, curenje nosa i kašalj. Ovo je često udruženo sa suznim i crvenim očima, što zovemo alergijskim konjuktivitisom, a zna ponekad doći i do teškog disanja što zovemo alergijskom astmom.

Alergije mogu dovesti do toga i da smo umorni, iz razloga što ne spavamo dobro jer se simptomi ponekad ni naveče ne smiruju, a ujedno naše tijelo troši dosta energije boreći se sa napadom alergena.

 Najčešći uzroci sezonskih alergija

Alergije mogu da se jave bilo kada, u dječijem dobu najčešće ali nije isljučeno ni da se jave kasnije, što se zapravo sve češće dešava da godinama nemamo nikakve simptome ni tegobe, a onda se neke sezone ipak jave pa se poslije vraćaju iz godine u godinu.

Najčešći alergen na našim prostorima je ambrozija. Ova biljka raste gotovo svugdje, u gradskim i seoskim područjima tako da je vrlo teško izbjeći njen polen koji se oslobađa od avgusta pa sve do novembra. Problem sa ambrozijom jeste što raste i buja i kad je toplo i kad je hladno, a čak ni kiša njen polen ne spere kao što se dešava sa drugim biljkama, nego čak nekad koncentracija polena i poraste nakon kiše.

Kada pominjemo sezonske alergije, obično mislimo na polen i biljke, međutim tu ima i drugih pokretača alergija: dim, ubodi insekata, ali recimo i hlor iz bazena. Stres nije uzrok, ali je dokazano da pogoršava simptome alergije, vjerovatno zbog oslabljenog imuniteta u toku raznih stresnih situacija.

Postavljanje dijagnoze alergija

Kada se javite ljekaru prvi korak je razgovor gdje se na osnovu priče o tegobama može zaključiti ili posumnjati da se radi o alergiji. Naredni korak su testovi koje će uraditi alergolog. To su testovi krvi ili testovi na koži.

Najčešće se rade kožna testiranja.Ova kožna testiranja mogu da se izvode već na dojenčadi. Preduslov dobrog liječenja jeste pravilna dijagnoza. Bez obzira na moderne metode, kožni testovi su ostali nezaobilazni, osjetljivi, brzi i specifični. Pacijent prije testiranja najmanje tri dana prije toga ne smije koristiti antihistaminike. Preporuka je da se koristi ubodni test tj. prick test. Kožni test izvodi se ubadanjem lancetom u kožu malih doza alergena koji kod preosjetljive osobe izaziva alergijsku reakciju prvog tipa. Ako je osoba alergična, na mjestu uboda tim alergenom za 15-tak minuta pojaviće se otok i crvenilo kao pokazatelji hemijskih supstanci koje se oslobađaju tijekom alergijske reakcije.

Liječenje alergija

Pravilan način liječenja pacijenta zavisi od njegove istorije bolesti, simptoma na koje se pacijent žali i rezultata testova koji su urađeni.

Tri vrste terapije se koriste:

• Izbjegavanje alergena
• Korištenje lijekova
• Imunoterapija

Pod izbjegavanjem alergena podrazumijeva se otklanjanje izvora alergena iz sredine koja Vas okružuje. Tu možemo podrazumijevati akcije uništavanja ambrozije ili drugih trava koje izlučuju polen kao alergen. Zatim jedna od mjera je da se prostorije u kojima boravimo provjetravaju naveče umjesto ujutro kad se probudimo, jer je koncentracija polena najveća u jutarnjim časovima. Još jedan način je da se ispira nos često kako alergeni koje smo udahnuli ne bi dospjeli do donjih partija respiratornog trakta.

Kada su u pitanju lijekovi, na našem tržištu imamo mnogo lijekova koji su sigurni za upotrebu. Neki od njih su:

• Nazalni kortikosteroidi u vidu sprejeva za nos. Pomažu tako što smanjuju otok koji ima za posljedicu otežano disanje i curenje nosa. Ne preporučuje se njihova dugotrajna upotreba, pa bi trebalo da se koriste 5 do 7 dana.
• Antihistaminici, lijekovi koji blokiraju histamin koji je okidač alergije, pa na taj način ublažavaju simptome poput kijanja, urtikarije, iritacije očiju i curenja nosa.
• Stabilizatori mastocita koji sprečavaju otpuštanje histamina, a dostupni su u obliku kapi za oči i sprejeva za nos.
• Kortikosteroidi u obliku kremova i masti koji ublažavaju svrbež i širenje osipa.
• Oralni kortikosteroidise propisuju kako bi smanjili otok i prekinuli ozbiljne alergijske reakcije. Važno je napomenuti da oralni kortikosteroidi mogu imati i ozbiljne neželjene reakcije pa je potreban nadzor ljekara dok traje terapija.

Pored ovih lijekova, često u terapiji mogu dodatno pomoći i prirodni preparati kao što su:

• Crni kim djeluje protivupalno i antioksidativno. Pomaže pri balansiranju imunog sistema i opušta bronhijalnu muskulaturu i time pomaže kod alergijske astme.
• Čaj od koprive može ublažiti akutnu alergijsku reakciju.
• Čaj od đumbira djeluje protivupalno i na taj način dovodi do smanjenja simptoma alergije.
• U jednoj studiji pčelinji polen je doveo do inhibicije mastocita, što je ključni korak u aktiviranju alergijske reakcije.
• Vitamin C smanjuje alergijski rinitis i upalu gornjih disajnih puteva, osim toga utiče na jačanje imuniteta, zato je bitno da se unosi u dovoljnoj koncentraciji u organizam.
• Preparati kalcijuma su takođe važni jer kalcijum smanjuje oslobađanje histamina.

Ukoliko ništa od navedenog ne pomaže, u komunikaciji sa alergologom ili imunologom može se pokušati sa imunoterapijom alergenima što može pomoći desenzibiliranju na određene alergene. Te injekcije postepeno nas izlažu povećanoj koncentraciji alergenima na šta naš organizam postupno reaguje tako što ih toleriše a ne reaguje više na njih kihanjem, začepljenim nosom ili drugim simptomima.